Ako postoji nešto što je svakom čovjeku simbol nadanja, nešto što je toliko na ovom svijetu značajno za život a što se kao fizička veličina ne može materijalizovati, onda je to svjetlost kao prirodni fenomen za koji je vezano mnoštvo najpozitivnijih, najčistijih i najplemenitijih značenja.
I koliko god dragih i plemenitih osoba spoznamo u svom postojanju, uvijek ćemo izdvojiti nekog ko vječno ostaje u našim sjećanjima i pozitivnim razmišljanjima.
Neko, koga zaista u svom životu mogu izdvojiti kao pozitivnu i plemenitu osobu je Enisa, Djevojčica Svjetlosti iz mog rodnog kraja na Drini, koju sam upoznao prije više od tri decenije i za koju me isto toliko vremena vežu lijepe uspomene, koja me i dan danas fascinira plemenitošću svoje duše, svojim pozitivnim odnosom prema životu i prema ljudima s kojima život dijeli koja svoja istraživanja o pogledima na život nesebično dijeli i poklanja svima u svom okruženju.
Nekada se stvarno zapitam: »Je li to zaista ona? Je li to ona ista djevojčica iz već davnog doba svjetlosti kad sam je posljednji put sreo, svjetlosti koja decenijama ne blijedi i ne gubi svoju moć?«.
Da, jeste. To je zaista ona, koja je u mojim očima zauvijek ostala Djevojčica Svjetlosti.
