Svi nekuda žure

02.12.2013

-x-x-x-x-x-

" vrijeme kada hladnoca odnosi zivote
vrijeme u kojem nam melanholija izmijesana sa depresijom otvara oci
vrijeme ljudi zarobljenih u svom svijetu
vrijeme u kojem trpeze vise nisu kao nekada pune
vrijeme krutih lica i zaboravljenih osmijeha
vrijeme u kojem nam nista ostalo nije osim da ogolimo sebe
vrijeme u kojem prag prelazi samo iskreno srce
vrijeme koje ne podrzava zivot na tudji racun
dolazi vrijeme koje ce nas natjerati do ruba provalije u koju cemo se sami gurnuti
dolazi vrijeme u kojem svako ko ulazi u odnos da bi profitirao uskoro ce propasti
dolazi vrijeme one prave ljubavi naoruzane razumijevanjem njeznoscu i paznjom"

-x-x-x-x-x-

Jedna dirljiva priča, preuzeta sa neta:

"Odonda je prošlo šezdeset godina, a ja tu sliku ne mogu zaboraviti..."

Jednom su jednog starog pastira, koji je već preko sedamdeset godina čuvao ovce, upitali novinari: Možete li nam ispričati nešto posebno, što vam se sigurno moralo dogoditi, za tako dugo vreme. Razlog, zašto su uopšte novinari došli je bio: država je odlučila da mu dodeli počasnu penziju za njegov osamdeseti rođendan, jer je pošteno obavljao svoj posao eto već punih sedamdeset godina, a nikakvih drugih osnova ne bi mogao imati po kojima bi dobio zasluženu mirovinu, jer nije bio nigde prijavljen, na nikakvim platnim spiskovima poduzeća.

Starac se ispočetka branio, da je on običan pastir i već mu je bilo neugodno što su uopšte došli oni kojima se ni u snu čovek ne bi nadao, a kamoli da će još o njemu neko i pisati u novinama, za koje je on, onako nepismen, samo znao da postoje. No, novinari, kao novinari, napasni kao osice, nisu se dali tek tako otpraviti. A prostodušni je starac na kraju ipak popustio i započeo pričati. Imao je on običnih priča, koje su za običnu raju i koje se mogu pričati uz vatru deci, jedino je mislio da su one isuviše seljačke za takovo nešto kao što su novine.

"Kada sam imao dvadeset godina, našao sam u šumi malo nejačko psetance. Onako malešno mi se smililo, pa sam ga jednostavno pokupio sa sobom bez razmišljanja. Već nakon par dana mi se to pseto privrglo i ja sam ga zavoleo. Svuda sam ja njega vukao sa sobom, delio sa njim što sam i sâm imao. I pseto je lepo napredovalo.
No, seljani su me počeli zadirkivati govoreći da je to vuk i da treba da ga ubijem, jer da će se veliko zlo dogoditi. Kako sam ih mogao poslušati, kad mi je srcu priraslo i gotovo. Pseto je postalo kršno, veliko, i kad bih ponekad nešto bio zaboravio u selu, slobodno sam ga pustio, rekavši da mi to sam donese. Gledao bi me za trenutak u oči, kao da traži na neki drugi način, a ne riječima, što sam mu kazao. Bio je to vrlo pametan pas i pomagao mi je pri čuvanju ovaca.
Jednog kasnog, letnjeg popodneva, nebo je nekako pritislo. Bilo je vedro, ali vazduh je bio težak, kao da će kiša. Ušao sam u kolibicu u planini, u kojoj je bio i tor za ovce koje su tu plandovale u senci par stabala. Čim sam legao na ležaj, oči su mi se same sklopile. Bilo je sparno.
Ne znam koliko sam dugo ležao, tek nešto me je prenulo iza sna. Neko krkljanje i režanje. Sve je bilo nekako prigušeno, tako da nisam bio siguran da li ja to spavam ili sam budan. Izašao sam da vidim ipak šta je. Vrata kolibice su gledala na zapad. Narandžasta sunčev lopta je bila još za koplje visoko. U smjeru prema suncu moj je pas sedeo. Gubica mu je bila sva krvava, a kako je bio okrenut postrance, sunce mu je narandžasto prosijavalo kroz oči. Kao da je mesto njih imao dve žeravice. Sve je izgledalo tako nestvarno tim više, što se ispred njega nalazila hrpa pušećeg mesa iz prohujalog života. Odmah sam shvatio šta se dogodilo.
Ušao sam hladno mirno u kolibu i skinuo pušku ponad vrata i ponovno izašao. Podigao sam lagano pušku, nanišanio mu glavu, glavu mog vuka. On se nije ni pomaknuo. Kao da je osećao krivicu što je prokockao moje poverenje, koje sam u njega uložio. Povukao sam obarač i on je pao.
Da bih nekako spasao, što se spasiti dalo, otišao sam u selo po nekog od seljana i kola. Pomalo me je bilo i sram što ranije nisam seljane poslušao. Sunce je upravo zalazilo, kada smo počeli tovariti leševe ovaca u kolica. Možete zamisliti koliko je bilo moje zaprepašćenje kada sam izmedju ovaca naišao na tri leša vuka i jedne vučice. Srce mi se steglo, a na oči mi grunuše suze. Ubio sam svog istinskog prijatelja. Posumnjao u zvijezdu na nebu.
Odonda je prošlo šezdeset godina, a ja tu sliku ne mogu zaboraviti, kao da se danas zbilo.
Odonda sam se nekako povukao u sebe. Reči su mi nevoljno prelazile preko usana. Bio sam vrlo pažljiv. Jasno mi je postalo da nema više mesta u mojoj duši za bilo kakvo osuđivanje bilo koga.
Cena toga je bila visoka, a mene niko nije pitao da li želim kupiti to iskustvo."

 -x-x-x-x-x-

dok traje ovo putovanje
dok sanjam u snu vremena
dok dahom koracam
dok u krugu plutam
dok posmatram svoj zivot kao predstavu u pozoristu
dok mi um nudi zivot uz smrt
Srce mi nudi zivot bez zavrsetka

-x-x-x-x-x-

kazu svijet je mali
ali ja nikako
da sretnem
sebe

-x-x-x-x-x-

>>>"iskustva su najbolji ucitelj jer ona ti daju da osjetis sta ti koristi a sta steti. Da bi mogao sticati prava iskustva, moras imati pravo vodstvo"<<<

-x-x-x-x-x-

istetovirao sam srce svoje tvojim imenom
po sobama i hodnicima moje duse
sam okacio tvoje slike
i gdje jos
treba da te tagnem?

-x-x-x-x-x-

dusa mi govori
da na kraju
nesrecnog putovanja
ne mogu iscekivati
sretan kraj
da je najveci egoista
onaj ko u dobru
pomaze ljudima
jer zna da
ljubav se 
za ljubav
vraca

dusa mi govori
iseli se iz grada
sigurnosti
u divljinu
intuicije
jer univerzalno blago si

-x-x-x-x-x-

iz daha se svijet radja....na nebu je kao na dlanu..

-x-x-x-x-x-

dusa se moja
nebom iznad grada
puni sva
mozaik od oblaka

tisinu remeti
osmijeh munje
dno ulice plovi
i uvija se

gledam jednu tacku
i snijem
dok otvorena kisa
po meni lije

-x-x-x-x-x-

pobozno i necujno klizim ja u crnu noc
huk borbe...
veslanje uma zaustavljeno
i putevi maglom zavejani
beskrajna tisina kroz zimsku ponoc
a kroz vihor miris tamjana
uzdasi mehki i pitanje: cemu razgovori?
u drijemezu tihom
skrivene su tajne
nema mene
nema tebe
nema nas
nema svijeta

-x-x-x-x-x-

Trebala si mi onda
kada sam samoga sebe poradjao i covjeka iz covjeka vadio

Trebala si mi
kad si u sevdahu
svoju kosu drugom rasplela
a ja se osjecao kao da mi je knjiga u lijevu ruku stavljena i hecima prizivao

I onda si mi trebala
kada sam sva pozitivna i negativna iskustva u jedan momenat od hiljadu godina sabrao pa sebi sudio
i tebi kroz sebe zato sto vise volis voljenje od same voljene osobe sve oprostio

Trebala si mi danas
Trebala si mi sutra
Trebala si mi i juce

-x-x-x-x-x-

Hiljade zvijezda se gase na nebu sada
Ja se gubim u mraku
Ni puni mjesec ne sija svojim sjajem
I ponestaje mi inspiracije
A onda u potpunoj tisini
Pokaze se tvoje lice
Da li je mjesec ili je zvijezda
Ne znam ni sam
Ali hvala ti puno
Samo mi dozvoli 
da ukradem sjenku tvoga lica
I odigram jednu iluziju sa tobom
I molim te oprosti mi ako ti to smeta
Nasmiji se za jedno sjecanje
Ti si moja jedina inspiracija
U ovoj Areni iluzija

-x-x-x-x-x-

Odazovi se
Ispod burnog plavog oceana

Da vidiš
Kako sjećanje i nježnost
Majske zvijezde rasplamsaju
Kao vatru

Kako se od ništavila niže
Ovaj kutak svijesti Božanstva Besmrtnog

Jer još osjećam

Topli Dah Tvoje prisnosti
Spletenu kosu nad zemljanim kipom
Odvažan cvijet, kao zalog
Da postojanja bez Duše nema.

Dolazim Ti, kao crveni vjetar nad crvenim morem

Iz punine srca
Što cjelovom je kroz eone, uz Savršenstvo prionulo

Kao talas čežnje, uz pokornost Voljenom

Gdje mir neba, nije maya
Nije san zatvoren pred životom
I ukazuje, kako iz noći uvijek izlazi - samo noć
Kako iz dana, uvijek osviće - samo dan.

A nekada je vrijeme i mene vezivalo
Mene nesavršenu opjevalo, savršenim Tobom

Od trena radjanja, do trena smrti

Kada Te htjedoh uramiti u trenutak, kao sliku Bezimenog
Sjediniti htjedoh Sunce, sa svojom sjenom
Ćutljivu ljepotu prosuti, kao pijesak pješčanoga sata;

Ali, Istina je, da se Ljubav neda uobličiti

I da Ljubav jeste - samo Ljubav.

-x-x-x-x-x-

Proveo sam zivot gledajuci ljude u oci; to je jedino mjesto na tijelu gdje mozda jos uvijek postoji dusa...J. S.

-x-x-x-x-x-

Šta mogu,
Ja sam protiv svega svoga...
Gdje mogu pobijediti; srce i um, i atome, i pore, i dah...
Ne vrijedi...
Ja sam protiv njih svih

-x-x-x-x-x-

.......kada sve na jedan trenutak utihne
divna ce melodija i pjesma
nebom da se cuje

zato za sada tajnu zauvjek ostavljam vremenu u kojem se dogadjaj jos zbio nije

-x-x-x-x-x-

Kao inspiracija
Kao motivacija
Kao ambicija
Kao cilj
Kao snaga karaktera
Kao najveca zelja
Ako je strast procice
Ako ne prodje
onda je enigma
( Kao sreca
Kao spokoj
Kao smiraj
Kao ceznja
Kao mir
Kao nemir
Kao infuzija
Kao analgin
Kao kafetin
Kao bensedin
Kao ..............)

-x-x-x-x-x-

Sunce je samo sebe najavilo
dolazi da ispuni sav ovaj prostor Sobom
Mjesec se predao vise nema kontrolu
Proljece...
cvijece ispod zemlje se ponizno moli
oslobodi me i zagrli sobom

-x-x-x-x-x-

U ovo moje tijelo svratim kao u privremeno utociste izmedju misaonih izleta
U nepostojecu proslost
I nepostojecu buducnost
Tek da se podsjetim na neke zaboravljene snove navike i ideje

A da nastavim?

Da kazem kako sve ovo radim kako bih privukao vasu paznju
Da bi vi opravdali moje postojanje na ovome svijetu
Kako nista od ovoga sto cinim nije povezano sa sustinom moje duse
I kako osjecam da nikada nikamo ne stizem

-x-x-x-x-x-

Ostaje mi samo nada
Da ću jednom
moći opisati tebe

Tebe, koja najljepšim imenima sebe nazivaš
A mene, tuđim imenom zovu

Tebe, koja si glas ptici dala, da bi ptica tebi pjevala
A ja se ispod njezine pjesme umoran i nemoćan, vraćenog pogleda iz tvog beskraja potpisujem

Tebe, koja si moj pogled na svijet
A vani je drveće, rijeke, mora, planine...
Vani su ulice na ljudima, i zgrade na ljudima...
Napolju je planeta na ljudima
I sve što je vani,
U meni samom je

A moja mašta je, ipak, tako nemoćna
Da opiše tebe, moja voljena
I zato, pred tobom
Ja se od stida u ovu zemlju zakopavam

-x-x-x-x-x-

Ljetna noc
Grad i svijetla
Ulaze u mene
U tim ulicama
Je pravovjerno
Dijete
Izgubilo 
Svoj
Put

Sloboda
U tudjoj
Zemlji
Teska kao robovanje

Vucem cemer
Svojih grijeha
Punim usta
Zgradama
Umjesto
Poljupcima

Prastam
Sto
Ljubav
Bi
Oprostila

Pricam sebi
O odsutnosti
Mene
Kao proljecu
Koje je zaboravilo
Da cvijeta

I tako se zavrsi
Velika noc
U jednom
Gradu
Na kraju
Svijeta

A jutros
Me budi
Ptica
Sarena mala
Poput bulbula
U moj stan
Kroz otvoren
Prozor
Zalutala

-x-x-x-x-x-

Ima li ičega u ovom srcu proljetne šetnje
Što tvoj korak nije približio

Osjetim usne, kojima pe nebu kliziš
Ušću moje duše

Osjetim vrtlog, ustalasanog nemira
Kako ga svojim dodirom miriš

I sve miriše na tebe
I sve je u Jeci tvoga glasa...

Ima li ičega u ovom sjećanju
Izmedju sna i budjenja
Što ti u noći vječnosti, odsanjao nisi

Ima li mene u tebi
Kad sve je tvoje
Iskon i kraj, od jednog su imena

Bezvremeno tečeš mojim venama
I kao da sam tu
Samo čini se

Kao da trajem držeći tvoju zoru u prsima
Tvoje lice zadržim u slikama svijeta..

Ima li ičega u ovom šapatu Voljenog

Osim tebe...

Jer, odavno si nebo otvorio plamenim stražarima
Štiteći Sobom
Samo Zvijezdu u sebi

-x-x-x-x-x-

Ti bar znas da najjaci sam
kada krenu da me lome
dusmani i prijatelji
kad se cefne bilo kome


Bar ti znas da najjaci sam
kad pomisle da sam jadan
jer slava je kao riba
za po' sata vec si gladan

-x-x-x-x-x-

Ja sam tvoj
potajni junak
iz djetinstva

Nikada se nisam pretvarao
da sam odrastao
Ostao sam
Vjecno dijete
Slobodne duse

Mojim zivotom
Ne upravlja ego
Kod mene nije
sve super, sve divnoi krasno
niJesam opijen dramama
koje su hrana i ludost ega

Ti mi etiketu pridajes
Da grijesim
Da sam ostecen
I da popraviti me treba

A kada jednom odem
Puno ces zaliti za mnom
U tvoj zivot sam samo
svratio da ti kazem
Da ne dozvolis
Da dijete umre u tebi

-x-x-x-x-x-

Koliko smo samo pustih
puteva presli
Slijepo se drzeci
primjera koji su nam
drugi postavili
Koliko smo umornih
putnika tragaca
za bezuvjetnom ljubavi
sreli?

No na kraju svakog
putovanja
bi zakljucili da ljubav
koju smo dobili
Uvijek nas povrijedi
S obzirom na nase
slijepo slijedjenje drugih
Zar su se stvari i mogle
Drukcije razviti?

Jedino andjeli
bezuvjetno vole
I vracaju sve sto
Vrijeme uze
A kada ostanu
bez rajskog sna
Kada padnu
I presele
Gdje li njihova
Dusa ode?

-x-x-x-x-x-

"Dodir od sna

Ti si moj dodir od sna
moja oaza u dunjalučkoj pustinji
moj osmijeh u kišna predvečerja
moja radost u dolini tuga.

Ti si moj dodir od sna
u hladnoći postojanja
moja svjetlost u noći bez zvijezda
moj izvor nabujali.

Ti si moj dodir od sna
putnik mojih vena
uhvaćen trenutak ovdje i sad
i pjesma moja neispisana."

-x-x-x-x-x-

"Ja ne pripadam niti jednoj religiji.
Moja religija je LJUBAV.
Svako SRCE je moj hram."

*Rumi 

-x-x-x-x-x-

Mnogo je hladno
Kisa pada
Ne budi me
Sibanjem vjetrova
na razini vremena
Ne budi me
Skladistem sjecanja
Pusti me
da spavam
Dok se sa groba
dize ploca
Ne budi me
Losim dogadjajima
i djavolima
Samo me pokrij
Svijetlom ljubavi
Rijecima dobrote
Povjerenjem me pokrij
I pusti me da sanjam

-x-x-x-x-x-

Nasao sam nesto
za cim sam 
citav svoj zivot
tragao

Nesto sto sam izgubio
a svo vrijeme je bilo
tu pred ocima mojim

Na kraju traganja
Nadjoh da 
Ne postojim

-x-x-x-x-x-

U suncano ljeto
Gledah leptira
Sarenog
Njeznog i krhkog
Kako omamljen 
Mirisom
Slijece od cvijeta do cvijeta

I sve kao da
Mi veli
Voli me
Jos koju
Minutu ovoga zivota

-x-x-x-x-x-

Onaj ko ne zna kako treba umrijeti (umri prije smrti) ne zna ni kako treba zivjeti!

-x-x-x-x-x-

Ovdje su dani postali čudno hladni
A noći još hladnije...

Neka mi oprosti sudbina
Ako se varam
I vrijeme, neka mi oprosti
Što život u trenutku
Sagledao nisam,
A trebao sam...

Neka mi oprosti ova duša u kavezu
Nepomična,
Koja u jednu tačku gleda

Ovo tijelo, umorno
Neka mi oprosti
Kada ga nemir obuzme i svaki nerv zadrhti
Oluja kad niz kičmu se spusti...

I ove oči, koje gledale su, a vidjele nisu
Neka mi oproste...

Neka mi oprosti ona,
Zbog koje ne osjećam pod nogama tlo
Od koje se u glavi zavrti

Za jedan tren i srca otkucaj
Za koji živim
Do kraja vremena...

-x-x-x-x-x-

Udji slobodno
Kroz kapije moga srca
U njemu su gradjevine
Strpljenja
Razumjevanja
Prijateljstva
U njemu su izvori
Paznje 
Njeznosti
Ljudavi
Sa kojih kada se napijes
Dobijes povjerenje u caroliju zivota

-x-x-x-x-x-

"Postoji li veća sila i veća molitva od ljubavi?! Njoj se sve prepreke predaju, ispovesti darivaju, noći razdanjuju, nasilni poklanjaju, ledeni otapaju, glasni utišavaju... Sila ljubavi blaži, ratnike čini pesnicima, slepe - vidovitima, kandže - maslačcima, trnje - cvetovima. Kako ne zamirisati ljubavlju! Odupreti joj se, znak je slabosti a ne snage!"

-x-x-x-x-x-

Buđenje...
Vatra uma se rasplamsala
Plamen i dim se do neba dižu

Dodirni me...
I ti ćeš sagorjeti,
U prah se pretvoriti

Lejlo...
Ti, bogomolja i nada si moja
Dozvoli da pomolim se
Da bi vatra bila hladna i mirna

 „ja zivim da bi tebe voljela

Ti si mene iz mrtvih ozivjela“

 10.02.2014