Moja košulja

🖌️ Dražen Arjuna

Ah, volio sam tu košulju...

Odmah mi je zapela za oko kada sam je pronašao među toliko mnogo drugih, šarenih, jednostavnih, s uzorcima, nijansama toplih i hladnih boja.

Privukla me je svojom jednostavnošću, ali i uzorcima koji me podsjećaju na složenost i ljepotu života... tako podatne i meke teksture...

Kada sam je odjenuo, osjećao sam se toliko drugačiji, posebniji, pomalo sa strepnjom i strahom da će me drugi promatrati, da će me drugi vidjeti, komentirati.

Nakon nekog vremena nelagode, prihvatio sam je i osjećao se u njoj dobro.

Dugo sam je nosio i volio je u svakoj prilici.

S vremenom bi joj otpao pokoji gumb, no vratio sam ga i zašio.

Potom sam primijetio da je počela blijedjeti njezina do jučer jasna i čista tekstura s uzorcima.

Počeo sam obraćati pažnju na pojedinosti i prisjećati se istovremeno njezine ljepote i užitka svaki put kada sam je imao na sebi.

Bio sam sretan i osjećao da je i ona bila sretna sa mnom.

Svaki susret s njom na sebi bio je moj sretan susret sa svakim koga bih sreo.

Bio sam uistinu sretan dok sam je nosio i osjećao se dobro.

No, došao je dan kada sam na vlastito zaprepaštenje shvatio da je više ne mogu odjenuti.

Rukavi su postali prekratki te je više nisam mogao ni zakopčati; jednostavno sam je prerastao.

Morao sam je napustiti i ostaviti da stoji u ormaru sa drugim košuljama, također iznošenima, ali meni svakako dragima i lijepima.

I dok sam je još tako tijesnu nosio na sebi, odlučio sam da ću je toga dana konačno svući.

Nježno sam je skidao, a u meni se odvijao svaki trenutak zadovoljstva u kojem sam je nosio s radošću i zahvalnošću.

Ipak sam volio tu košulju, koja me podsjećala da je život, toliko lijep i dragocjen, kao i priliku da uživamo svaki put, kao da je prvi.

Konačno sam je svukao, otrčao preko pijeska potpuno gol i sretan da se ponovno mogu baciti u rijeku Života.

✨