Bol (prevelike) nježnosti

• Avgust 2023

Naš kapacitet da osjetimo radost u tijelu zavisi od naše sposobnosti da primamo.

Ona je kao mišić koji može zakržljati, ako je neprekidno zgrčen.

Naučen osjećaj bezvrijednosti stoji kao prepreka životu, sprečava nas da se otvorimo za ljepotu koja je posvuda oko nas.

Bez obzira da li je to naša sposobnost da primimo pohvalu i podršku, ili da očekujemo da će stvari ispasti dobre po nas.

❕Možemo biti nepovjerljivi prema dobrom, čak i kada je pred našim vratima.

❗️To ne mora biti trajno stanje.

❕Vježbom učimo kako da prigrlimo ljepotu i svesrdno primimo život.

Proširujući svoju sposobnost, postajemo svjesni koliko dugo smo živjeli skučeni.

Koliko dugo smo skrivali svoje nježne dijelove od neprijateljstva i napada?

Zamislite veličinu žalosti i zahvalnosti, koje istovremeno pritiču i šire mišić za primanje.

Trebamo naučiti da podnosimo radost, kao što smo podnosili boli, kažem ja, Enisa Alić.

Podnositi radost znači početi da uvodimo njezno istraživanje ljubavi u ta osjetljiva mjesta koja unapred očekuju bol.

Očekuju napuštanje, i sa oprezom, očekuju opasnost - koja više nije tu.

Umjesto da odbacimo ili oklopimo svoju ranjivost, počnimo da puštamo život u te oblasti koje smo ogradili radi samoočuvanja.

❕Treba se navići, često kroz žalost, na prirodu ljubavi koja daje - život.

Nekom ko je cio život razvijao naviku da se povlači od primanja, pružena velikodušnost može skinuti krastu sa srca i osloboditi žalost.

❕Žalost zbog toliko dugog preživljavanja sa zanemarenim potrebama.

❗️Ali znajte da je žalost znak isceljivanja, otvaranja tih mjesta koja su predugo odbijala ljubav.

Mrtvilo može obuzeti srce koje je podnjelo previše bola.

Kada situacija postane prebolna ili nepodnošljiva, možemo razviti hroničan sarkazam ili stav omalovažavanja koji kaže: „O, da, nije to ništa novo.“

❕Međutim, vremenom takav zaštićen način života počinje da sterilizuje cjelokupnost osećaja živosti.

Izlazak iz obamrlosti nazad u osećanja može u početku biti bolan i mučan, kao kada se krv vraća u ud koji je utrnuo.

💜 No, ti žmarci su znaci da se život vraća.

❕Skidanje brane sa suza u do tada neosjetljivim mjestima ono je što Gibran opisuje kao „bol prevelike nježnosti“.

Ta žalost je ljekovita i ona obnavlja plodnost našeg tla.

Istraj 💜