27. November 2015
Bio jednom jedan stari mudri samuraj. Imao je grupu učenika, obučavao ih je mudrosti i borbenim tehnikama.
Jednog dana, za vrijeme obuke, došao mu je mladi ratnik, poznat po svojoj grubosti i okrutnosti.
Njegova omiljena taktika bila je provokacija: vrijeđao je suparnika tako je ovaj gubio strpljenje i prihvatao izazov, ali u bijesu je pravio grešku za greškom i, naravno, gubio bitku.
Tako se dogodilo i ovog puta: ratnik je uzviknuo nekoliko uvreda i počeo posmatrati reakciju samuraja. Samuraj je mirno nastavljao sa predavanjem.
Ovo se ponovilo nekoliko puta. Kada samuraj nikako nije odreagirao i treći put, borac je ljut, otišao sa predavanja.
Ostali učenici su pažljivo, i sa zanimanjem promatrali ovu situaciju. Nakon odlaska borca, jedan nije izdržao:
Učitelju, zašto ste ignorirali njegove napade i vređanja? Trebali ste ga izazvati na borbu!
Mudri samuraj je odgovorio:
Kada vam neko donose poklon, i vi ga ne prihvatite, gde li će poklon završiti?
Kod svog vlasnika – odgovorili su učenici.
Isto se odnosi na zavist, mržnju, uvrede zlobu i slično.
Sve dok ih ne prihvatite, oni pripadaju osobi koja ih je donijela.