8. Februar 2011
Pronaci smisao besmisla, u besmislu smisla - mozemo li?
Hamed Alić
28. Juni 2020
Mnogim ljudima prošao je život u strahu da ne pogriješe.
Uglavnom nisu imali većih grešaka.
Život im je prošao bez grešaka.
I bez smisla.
29. März 2012
Treneri slonova na dalekom istoku, vezu uze oko zgloba bebe slona
i kroz njihov cijeli zivot pojacavaju tu naviku na vezanost.
Mnogi odrasli slonovi su sposobni prekinuti uze, ali su tako nauceni da
vjeruju da to ne mogu, te da ne otkriju moc - i ne-oslobode se. Mi smo poput tih slonova, samo ucimo o nasem samonametnutnom
organicenju. Zivimo s nasom ogranicenom perspektivom nas samih, rijetko vidimo dalje od toga, a kao poslijedica vezemo se uz nase
navike.
22. November 2019
Mit Deine Freunde geteilt
Mit leerer Hand kommst du.
Mit leerer Hand gehst du.
Und zwischen Nichts und Nichts
bist du verrückt genug zu glauben
etwas zu besitzen ?
Naše je samo ono što damo.
6. Dezember 2013
Na Putu beskraja. Rukom u ruci, zaJedno.
ljeto 2008
Istinska sreća u zivotu postiže se putem napora.
Radost uspješno ispunjenih odgovornosti može se cijeniti, osjetiti
samo nakon što se ponio teret takve odgovornosti.
13. August 2013
Kad preselim, kad moj tabut,
svakom, da sam mrtav, zbori,
ne mislite da me tuga
za svijetom ovim mori!
Nek ne cvili za mnom niko,
nek ne kaže: "Šteta, šteta",
jer je šteta bit šejtanov,
pa ić' tamo, gdje se gori!
Na dženazi mojoj nek se
ne tuguje zbog rastanka
jer baš tada dušom mojom
sreća sastanka žubori.
Kad me spuste u grob, niko
nek ne kaže:"Sasvim nesta!"
jer društvima dženetlija
grob-samo paravan tvori!
Kada vidiš da me spuste,
smatraj da me tada dižu.
Zar na nebu sunce, mjesec,
kada zađe manje gori?
Ti sve misliš to je suton,
Ne, svitanje to je pravo,
jer spuštanjem tijela u grob,
radi se o duše zori.
Koje sjeme ne proklija,
kad ga zemlja u se primi?
Pa kako u proživljenje
da mi dušu sumnja mori?
Iz bunara izvadi se
potopljena kofa puna.
Stog ne plače duh Jusufov
dok se tijelo s jamom bori.
Kad zatvoriš jedan otvor,
tad se drugi sam otvara.
Pa nek se zbog moje smrti
ni riječ tuge ne prozbori!
Rumi
Uvjetovanje
Roditelji trebaju biti svjesni kakva uvjetovanja nameću svojoj djeci. Djeci treba osigurati svu slobodu da bi iskusili što je – dobro, što – loše, da bi sami mogli donositi odluke. Dozvolite im da oni odrede svoj put. Vi ih samo pažIjivo slijedite, da ne bi upali u jamu.
Nikada ne govorite djeci to što nije vaše životno iskustvo. Priznajte svoje neznanje. To će vam donijeti poštovanje, donijet će vam povjerenje. Roditelji uvijek žele da stvore privid da sve znaju.
Odnosite se prema djetetu sa uvažavanjem. Roditelji zahtijevaju uvažavanje od djece, a zaboravljaju da je to osjećanje obostrano. Uvažavajte djecu i oni će vas uvažavati. Vjerujete djeci, i oni će vama vjerovati. Tada komunikacija postaje moguća.
Život
Posvetite svoj život onome što je lijepo. Ne trošite život na ružne stvari. Nemate toliko puno vremena, ni toliko energije. Život je tako kratak, a izvor energije je tako mali. Jednostavno je glupo trošiti je na tugu, bijes, mržnju i zavist.
Upotrijebite je za Ijubav, upotrijebite je za neko stvaralaštvo. Upotrijebite je za prijateljstvo, upotrijebite je za meditaciju. Učinite nešto sa njom što će vas uzdići. I što se više uspinjete, to će vam više izvora energije biti dostupno. A na najvišoj točci vaše svjesnosti vi ste – skoro Bog. Sve je to u vašim rukama.
Prihvatite sebe
Prihvatite sebe baš takve kakvi jeste! A to je najteža stvar na svijetu! Zato što to proturječi svemu Ljubav što su vas učili, vašem obrazovanju, vašoj kulturi. Od samog početka su vam govorili kakvi treba da budete. I nitko vam nije rekao da ste dobri takvi kakvi jeste.
Nije potrebno da budemo opsjednuti sobom, ali prirodna Ijubav prema sebi mora obavezno postojati. To je kamen temeljac, samo polazeći od njega, možete voljeti druge.
Prihvatite sebe, volite sebe. Nikada nije bilo nikoga sličnog vama, i nikada neće biti nitko kao vi. Vi ste jednostavno jedinstveni, neusporedivi. Prihvatite to, zavolite to, slavite to! I u tom slavlju počinjete da vidite jedinstvenost drugih, neusporedivu Ijepotu drugih. Ljubav je jedino moguća kada postoji duboko prihvaćanje sebe, drugih, cijelog svijeta. Prihvaćanje stvara ambijent u kom raste Ijubav, tlo na kom cvijeta Ijubav.
21. März 2020
Munich, Bayern DE
RETREAT
Now we have Time.
"Eine glückliche Mutter ist für die Kinder lehrreicher als hundert Lehrbücher über Erziehung."
- Amela
1. September 2019
We made it!!
#onehourleft #escaperoom
23. maj 2020
· · ·
Izbor slobodne volje se često svodi na prihvatanje činjenice da nemamo izbor.
Tu počinje i završava se. Unutar nas.
Ostalo samo dođe. Ili ne.
24.05.2021
11. Mai 2014
Bože,
sačuvaj me mudrosti koja ne plače,
filozofije koja se ne smije
i veličine koja se ne klanja pred djecom.
Khalil Gibran
Ni za jednu životnu stazu ne postoji vodič, svaka je neispitana, neponovljiva, zato je u životu avantura pravilo, a ne izuzetak.
Putovanje je kroz neispitane predjele, koje niko poslije nas ne može ponoviti. Sve se staze potiru, uvijek nanovo se stvara nova konfiguracija. Uvijek se ukazuje drugi pejzaž, druga klima, za svakog posebno.
Zato moram da budem svoj vlastiti vodič, prvi i posljednji putnik na putu kojim samo ja mogu proći.
Lako ću pregaziti opasne bujice ne gazeći ni do članaka. Ili ću se udaviti u smiješnom potočiću, kao niko.
Ali ne mogu da čekam, ne mogu da stojim. Sve ću vidjeti tek kad se desi.
--- Mesa Selimovic
Mart 2018
Sve je ovo nama od ćutanja.
Najgore je kad ljudi ćute, kad se ne objasne, pa svaka sumnja ima pravo na život.
I moja i tvoja.
Jer ti možda misliš o meni što je samo za tebe istina, što je samo za tebe moja krivica, jer te niko ne razuvjerava, a ja mogu da ti pripišem zlu namjeru, a to nije dobro, rat je, prijek pogled je opasniji nego u miru, teže se podnosi i krvavije vraća.
A ponekad sumnja i strah natjeraju čovjeka da učini ružnu stvar, da se osigura i odbrani.
Meša S.
SESTRA
Ima jedno vrijeme u životu, kada povjeruješ da sve ružno može nestati u noći,
Ima jedno vrijeme u životu, kad uzmogneš u miru na počinak poći.
Ima jedno mjesto u životu, gdje uzglavlje na majčino miriše,
Na tom istom mjestu sjećanje na oca spokojno diše.
Ima jedna ruka u životu, koja ti se katkad bojažljivo pruži,
bratski je njen čvrsti stisak, nježnošću te rijetkom duži.
Ima jedno oko u životu, širok ga osmijeh krasi,
kroz dubine srca ti luta i vatru života pali i gasi.
Ima jedna duša u životu, s kojom plivaš snove Pana Petra,
prostri joj u srcu postelju meku, odaće ti svoje ime: Sestra.
Ermina Alagic
30. Januar 2015
Momenat radanja djeteta je i trenutak radanja Majke, koja je prije tog cina postojala kao moguci potencijal u Zeni.
31. Januar 2015
Briznost i pažnja, nije isto što i briga.
Prestanite brinuti za svoju djecu, počnite biti brižni.
I poklanjati im više pažnje.
Juli 2012
Eskalacija je zastrašujući termin. U biti je izbistravanje kapi Istine .
Sretna vijest je da je izbistravanje - eskalacija proces u toku.
Ne može se zaustaviti
24. März 2012
Ko je najhrabrija osoba?
"Ko daje onom ko mu ne da, obilazi onog koji ga ne obilazi i ne vraća nepravdu koja mu je učinjena, a može, Allah dž.š. garantuje ulazak u Dzennet bez obračuna." Hadis
Ko ima hrabrosti za postupak, bujrum.
„Ne igra apsolutno nikakvu ulogu koliko dugo živimo negativne mustre. SADA u ovom momentu možemo to promjeniti.“
— 30. Maj 2011
Razgovor
Februar 2011
Blizanci u stomaku razgovaraju:
Da li vjeruješ u život poslije rođenja?
Naravno, sigurno postoji nešto nakon rođenja.. Možda smo ovde baš zato da se pripremimo na život posle rođenja.
To je glupost. Nema života posle rođenja. Kako bi taj život uopšte izgledao?
Ne znam tačno, ali uvjeren sam da će biti više svjetla i da ćemo moći hodati i jesti svojim ustima.
To je potpuna glupost. Znaš da je nemoguće trčati i jesti svojim ustima, pa zato imamo pupčanu vrpcu. Kažem ti, posle rođenja nema života. Pupčana vrpca je prekratka
Uvjeren sam da postoji nešto posle rođenja. Nešto skroz drugačije nego ovo što živimo sada.
Ali niko se nije vratio od tamo. Zivot se posle rođenja završava. Osim toga, zivot nije ništa drugo nego postojanje u uskoj i mračnoj okolini.
Pa, ne znam baš tačno kako izgleda život poslije rođenja, ali ćemo u svakom slučaju sresti našu mamu. Ona će zatim brinuti za nas.
Mama?!?Ti verujes u mamu, pa gde bi po tvome ta mama bila?
Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujući njoj smo živi, bez nje ne bismo uopšte postojali.
Ne verujem! Mamu nisam nikada vidjeo, zato je jasno da ne postoji.
Da, moguće, ali ponekad, kada smo potpuno mirni, možemo je čuti kako pjeva i miluje naš svijet.
Znaš, uvjeren sam da život posle rođenja zapravo tek počinje!
TRAGAČ
30. April 2011
Ovo je priča o jednom čovjeku koga bih nazvao - Tragač.
Tragač je netko tko traga, tko traži, ali tko ne mora i naći ono za čime traga. To je netko, tko ne mora ni znati što traži. To je prosto čovjek čiji život predstavlja traganje.
Tako jednog dana jedan Tragač osjeti snažnu potrebu krenuti za grad Kamir. Naučivši se ozbiljno obraćati pažnju na takva osjećanja, koja dopirahu iz nepoznatih mjesta do njega samog, ostavi sve i krenu na put.
Hodajući dva dana po prašnjavim putovima, najzad spazi u daljini obrise grada Kamira. I malo prije nego stiže do samih kapija grada, pažnju mu privuče jedan brežuljak desno od puta, prekriven čudnim zelenilom i mnoštvom raznoraznog proljetnog cvijeća. Sa svih strana brežuljak biješe ograđen lakiranom ogradom. Bronzana vratašca na ulazu namamiše ga da uđe.
Iznenada osjeti da je čak i zaboravio na grad i da se treba malo zadrži na tom mjestu. Tragač uđe kroz bronzana vratašca i lagano pođe se kretati između bijelog kamenja koje je ležalo nasumično razbacano po zemlji.
Pusti da mu pogled kao leptir prelijeće preko svakog detalja u tom šarenom raju. Imao je oči tragača i možda je zato i otkrio natpis na jednom bijelom kamenu:
Abdul Tareg, živio 8 godina, 6 mjeseci, 2 sedmice i 3 dana.
Malo se uznemirio kad je shvatio da taj kamen nije uopće bio kamen, već nadgrobna ploča. Rastuži se pri pomisli da je tu bilo sahranjeno tako malo dijete. Osvrnuvši se oko sebe, spazi, da je na susjednom kamenu također stajao neki natpis. Približi se kamenu i pročita:
Jamir Khalib, živio 5 godina, 8 mjeseci i 3 sedmice.
Tad se Tragač osjeti jako uznemireno. To predivno mjesto bilo je ustvari groblje, a svaki kamen – nadgrobna ploča. Jednu po jednu on krenu čitati ploče. Na svakoj je stajao određen natpis: ime i životni vijek. Obuze ga užas kada je ustanovio da je najstarije dijete koje je tu bilo sahranjeno jedva imalo nešto više od 11 godina.
Pritisnut neizmjernom tugom, sjede na travu i zaplaka.
Stari upravnik groblja, koji je slučajno tuda prolazio, vidjevši nepoznatog čovjeka krenu prema njemu. Neko vrijeme ga je promatrao kako plače, pa ga upita da li oplakuje nekog bliskog.
- Ne, ne plačem za nekim svojim – odgovori Tragač. Šta je sa ovim gradom? Kakav užas se ovdje događa? Zašto ima toliko mrtve djece zakopane na ovom mjestu? Kakvo se to strašno prokletstvo nadvilo nad ovim ljudima i natjeralo ga da napravi dječje groblje?!
Starac mu odgovori:
- Smirite se, nema nikakvog prokletstva. Radi se o tome, da kod nas postoji jedan drevni običaj. Dozvolite da vam pojasnim: kada neko dijete navrši petnaest godina, roditelji mu poklone jednu sasvim malu bilježnicuu, kao ova koju ja nosim oko svoga vrata.
I kad god ga nešto jako obraduje, on treba otvoritii tu bilježnicu i zapisati: lijevo, to što ga je obradovalo i desno, vrijeme trajanja te radosti:
- Upoznao se s djevojkom i zaljubio se u nju: koliko je trajala ta neizmjerna strast i radost? Jednu sedmicu? Dvije? Tri i pol?… Zapiši.
- Uzbuđenje prvog poljupca? Koliko je trajalo? Minut i po, koliko i poljubac? Dva dana? Jednu sedmicu?…Zapiši
- Trudnoća i rađanje prvog djeteta?
- Ženidba prijatelja?
- Putovanje iz snova?
- Susret s bratom koji dolazi iz daleke zemlje?
- Koliko je trajala radost svih tih događaja? Satima? Danima?
I tako mi u naše male bilježnice zapisujemo svaki trenutak naše radosti…Svaki trenutak.
Kada nekto umre, običaj je da mu otvorimo bilježnicu i zbrojimo svo vrijeme njegove životne radosti i zapišemo ga na grobu.
Zato što vjerujemo da je to jedino istinski proživljeno vrijeme.
Jorge Bucay
